Analiza

Vrijeme je za preispitivanje imigracijske politike EU (2.)

10.01.2015. 01:24, Europa kao novo žarište? Hoće li masakr u Parizu izazvati radikalizaciju antislamskog pokreta?

Multikulturalni ideal održavanja suživota na načelu "jedni pored drugih" i zajamčenosti prava građanina na kulturnu samobitnost i očuvanje identiteta, u slučaju separirane arapske populacije, previđa nepremostiv prijepor koji izvire iz sučeljavanja prava pojedinca sa zakonskim obvezama građanina, te dovodi u pitanje suverenitet države nad građaninom, a slijedom toga - u naseljima gdje muslimanska populacija ima većinu - i nad teritorijem. 
Neodrživost tog modela na duge staze proizlazi iz same činjenice da tradicionalni odgoj temeljen na šerijatskom pravu i fundamentalističkom učenju imama kakvo se prakticira u europskim džamijama gdje vjernici porijeklom iz arapskih zemalja čine većinu konzumenata religijskih sadržaja, nije kompatibilan sa europskim pravnim nasljeđem i kulturnim uzusima. Jasno je stoga, da je temeljni preduvjet funkcionalnosti taj da jedna od strana napravi ustupak drugoj. U kolikoj mjeri su dominantno tradicionalne islamske zajednice u europskim predgrađima spremne na takav korak i otvaranje postepenoj liberalizaciji, to će se tek vidjeti. No, povećanje udjela islamske populacije u gradovima i recentni sociološki fenomeni manifestirani u obliku uspostave šerijatskih milicija na ulicama, te povećanje učestalosti napuštanja državnog obrazovnog sustava pod utjecajem roditelja, okoline i vjeroučitelja, ne ulijevaju povjerenje široj "autohtonoj" javnosti da se u skoro vrijeme može očekivati značajnija prekretnica na korist sekularizacije muslimanske populacije. Daljnjim svođenjem socijalizacije doseljeničke mladeži u arabiziranim getima na relacije obitelj-džamija-ulica, uz minimalne kontakte sa državnim sustavom i europskim sustavom vrijednosti, perspektiva usklađivanja želja imigrantske populacije sa njihovim objektivnim mogućnostima nema svijetlu budućnost.

Destruktivnost vrlo raširenog antisistemskog raspoloženja među muslimanskom mladeži u nekoliko je navrata izbijala na površinu kroz masovne ulične nerede, paljevine automobila i vandalizam (Pariz 2005, Stockholm 2013,te djelomično London 2011). Nekritički apostrofirajući krivca za osobnu besperspektivnost isključivo u diskriminatornom državnom sustavu, razočarana i gnjevna populacija bez budućnosti pogodno je tlo za afirmaciju dihadističkih i salafističkih ideja. Ilustrativan primjer kako se međudjelovanjem militantnog religijskog fundamentalizma i moderne pop-kulture može kreirati dovoljno masovan fenomen sa znatnim agitacijskim potencijalom među mladima jest specifična rap subkultura koja je tijekom 2000ih zavladala francuskim banlieuima. Tekstovi tzv. islamističkih repera izuzetno su socijalno i religijski obojeni, ali istovremeno obiluju motivima osvetništva i revolta spram francuskog društva i liberalne demokracije. Nasilje se promovira kao legitiman vid otpora eksploativnom, iskvarenom i nehumanom sustavu, ali i sredstvo potvrđivanja muževnosti, karaktera i posvećenosti. Ukoliko se aktualne socioekonomske i društvene prilike u "staroj Europi" nastave i kroz bližu budućnost, uz neizbježno povećanje stope useljavanja pospješeno tzv. arapskim i afričkim proljećima, vrlo izgledno je da u određenim gradskim zajednicama Francuske, Belgije, Engleske, Njemačke i Švedske džihadizam i politički islam u prvoj polovici 21.st. postanu nova ideološka platforma među mladim Europljanima arapskog i turskog podrijetla na kojoj će se artikulirati ideje socijalnog antikapitalističkog bunta i radikalnog preustroja državnog uređenja. Nova Pariška komuna, po svoj prilici, neće kao putokaz u oslobođenju i emancipaciji potlačenih masa uzdizati Marxov Kapital već zakonodavnu riječ Kurana. Izazov kakav pred perspektivu europskog liberalizma stavlja društveno-subverzivna bit radikaliziranog politički angažiranog islama u neku ruku danas se čak i zanemaruje. Iako se analiziranje razvojnih pravaca islamizma u tom smjeru može doimati kao besmislen posao i strašenje babarogom, podatak prezentiran u listu Coriere della Serra krajem kolovoza 2014., kako među pedesetak evidentiranih boraca Islamske države iz Italije čak 80% opada na konvertite, bivše katolike, vrlo je intrigantan i u najmanju ruku otvara nova pitanja.

Pred europskim društvom nalazi se golem izazov za kojeg liberalna tradicija bazirana na humanističkom altruizmu i negaciji ljudske psihologije nema rješenja. Evidentno je, stoga, da iz ovog društvenog previranja ono neće izići neokrznuto. Pronalaženje kompromisnog rješenje sa zahtjevima konzervativne useljeničke populacije - pa i po cijenu onoga što se smatralo temeljem europskog slobodarskog kulturnog identiteta - u ovom trenutku doima se kao jedini ostvariv put u održanju stabilne europske zajednice naroda.

Ocjene (8)


Respektira (6): Panter, Vjeran, Cogito, siouxica, visitor, mihael


Slaže se (1): Panter


Ne slaže se (1): mihael


Komentari (10)


... Ogromne milijarde usmjeravaju se na zaštitu od terorizma, kojeg smo krivim usmjerenjem proizveli, umjesto na razvoj znanosti i tehnologije, koji će nas osposobiti da ne trebamo posezati za tuđim. U tome vidim rješenje, ne samo ovog sukoba. mihael 0 0 0


... A svijet je ogroman i rješenja bezbroj. Povećajmo ulaganja u razvoj, smanjit ćemo potrebu za velikim troškom za obranu od terorizma. Što rade vlade, što rade stratezi? Usmjeravaju nas krivo. Terorizma će nestajati kako se ravnomjerno razvijamo. mihael 0 0 0


@m, sve pet, poanta Barometra i je da svatko iznese svoje stavove, argumente i rješenja, s tim da ne proglašavamo pobjednika ni najpametnije rješenje. bitni su dobri i argumentirani tekstovi, a svaki čitatelj odlučuje s kim se slaže i tko je upravu:) siouxica 0 0 0


Čestitke ... po meni vrhunska analiza o ovoj temi. U par kartica teksta dotiče glavne probleme trenutka i ukazuje na mogući razvoj i potencijalna rješenja situacije. Teško ću u HR medijima pronaći nešto ovakve kvalitete, o ovoj temi. Panter 1 0 0


Zahvaljujem svima na komentarima; dobar su poticaj za dalje i bolje. TomoZD 1 0 0