Analiza

Ekstremna razmišljanja i demagoški standardi kaskaju za Trumpom

23.01.2017. 10:27, Nakon inauguracije: Koliko je opravdan strah od Trumpa na čelu SAD-a?

Nevjerojatno je kako skoro svaka rečenica koju izgovori najnoviji u nizu od američkih predsjednika Donald Trump, djeluje na čitav spektar političkih i ekonomskih analitičara kao injekcija adrenalina. Za neke komentatore bi se moglo reći da su se navukli na Trumpov twit kao na heroin. Ne čude stoga trenuci pompoznih mainstream delirija u formuliranju naslovnica takozvane "nove ere" koja dolazi s Trumpom.

 Kao što to uvijek biva u trenucima evolutivnih političkih promjena, stvorili su se tabori pro e contra. U svojim ekstremnim oblicima iz pro Trump tabora lansiraju se nadahnuti glasovi i uvjerenja da je Trump ta konačna sila koja će se definitivno obračunati s internacionalistima i socijalistima iz globalističkog tabora. Za one contra, koji misle ekstremno drugačije, Trump je slika i prilika populističkih procesa koji su tridesetih godina doveli do Hitlera u Njemačkoj, to jest do razvoja prave svjetske kataklizme. Ali ekstremna razmišljanja i demagoški standardi, koji vrednuju recentna zbivanja kroz ideološku prizmu prošloga stoljeća, naprosto su passe.

 Dolaskom patriota Trumpa na vlast u Sjedinjenim Državama neće se zaustaviti pozitivni globalistički procesi. Svijet već je jedna otvorena globalizirana mreža i to nitko ne može poništiti. Ono što se očito mijenja je shvaćanje kako se do globalističkih dogovora ne može doći nametanjem jednoumlja, ni socijalističkog ni liberalnog, već jedino uzimanjem u obzir ukupne kompleksnosti multipolarne stvarnosti. Uostalom, ideali koji stoje u osnovama patriotizma nikada nisu bili izolacionistički. Patriotizam u svakom slučaju nije rigidni nacionalizam, patriotizam postoji u ama baš svakom narodu i razlika je jasna. Patrioti su uvijek ona tiha većina civiliziranog i tolerantnog naroda koja voli svoju domovinu i ne mrzi nikoga, dok u srcu rigidnog nacionaliste uvijek tinja mržnja prema nekome.

 Trumpov patriotizam svakako ima volju i viziju kako promijeniti Ameriku. U geostrateškom smislu Amerika više neće svijet silom gurati u globalističko jednoumlje, SAD pod Trumpom neće više biti globalni policajac niti a priori izuzetna nacija s pravima koji druge nacije nemaju. Svijet će stoga postati kudikamo kompleksnije mjesto nego što je to bio do sada. Jednostavno rečeno, gubitkom onoga koji umjesto vas razmišlja i odlučuje, odgovornost pada na vas. Problemi održivosti i sigurnosti država će se stoga početi sagledavati uz mnogo kompleksnije analize. U ekonomsko pogledu naglasak bi trebao biti na bilateralnim ugovorima, čija će bilanca na koncu godine biti predmetom racionalne rasprave, a ne desetljetke i ideološka putovanja u neizvjesno, kao što je to bilo do sada. Aspekti sigurnosti će se svakako vrednovati više kroz ekonomsku, a manje kroz ideološku prizmu.

Amerika u osnovi želi smanjiti deficit svoje trgovinske bilance, koji je, po riječima Trumpa, u 2016. bio veći od 800 milijardi dolara. Trump je ukazao na Kinu i Njemačku kao zemlje s najvećim suficitom trgovinske bilance i da se u tom smislu moraju promijeniti trgovinski parametri. Ali to Trumpovo htijenje je legitimno pravo priznato unutar Svjetske trgovinske organizacije. Svaka zemlja ima pravo koristiti svoje nacionalno tržište i valutu kako bi smanjila deficit u trgovinskoj bilanci i pritom ima pravo destimulirati kupnju onih proizvoda iz zemalja sa suficitom, to nije ništa novo.

Mnogi komentatori su to međutim doživjeli kao eksploziju neodrživog populizma, koji će dovesti do novih podjela u svijetu, do ekonomskih bojnih polja i novih hladnih ratova. Prije svega, ne može se definirati gospodarskim ratom pokušaj da se zemlja uravnoteži u trgovinskoj bilanci, jer, kao što smo rekli, to je posve legitimno pravo unutar Svjetske trgovinske organizacije. Zemlje s velikim suficitom u trgovinskoj bilanci, u ovoj današnjoj globalno-profitnoj liberalnoj paradigmi, doživljavaju se kao uspješni uzori, ali u stvarnosti, u nekom pravnom ogledu, one su na strani krivog, u najmanju ruku zbog toga što sa svojim velikim izvozom istovremeno drugima izvoze i nezaposlenost.

 U Europi je proširen dojam da bi valutni ili trgovinski rat u konačnici trebao naškoditi i SAD, ali to su paušalne ocjene. Sve da je to trgovinski sukob između ravnopravnih ekonomija, one sa suficitom i one s deficitom trgovinske bilance (a nije, jer su američke pozicije još uvijek bolje od kineskih ili njemačkih) dobitnik je uvijek zemlja s deficitom, jer ona protekcijom gospodarstva svakako jača svoju unutrašnju potražnu, stvara radna mjesta, odnosno smanjuje trgovinski deficit. Dok zemlje sa suficitom, ma kakve da uvodili protiv mjere, imaju obrnuti proces. Velike ekonomije će se stoga morati prilagoditi Trumpu i stvarati ponaosob s njime nove bilateralne ugovore. Svijet u svakom slučaju ulazi u novo mnogo kompleksnije razdoblje unutar koga bi se mogli stvarati i novi neobični geopolitički savezi koji ne robuju ideološkim standardima. 

 Europa se pritom nalazi na velikoj raskrsnici. Ideja Sjedinjene federalne Europe je odbačena, jer je uostalom tako nešto bilo nemoguće postići. "Sama ideja jedne sve više ujedinjene Europe je mrtva i pokopana" rekao je nizozemski premijer Mark Rutte na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. U sjeni ustoličenja jedne nove američke politike, rasprava u Davosu pokazala je se sav obim nesposobnosti europskih lidera da se suoče sa svojom vlastitom krizom. Neki ozbiljni komentatori stoga govore o začetku pravog ideološkog građanskog rata u Davosu. Nakon godina stagnacije i deflacije, lideri Europe pokazuju potpuno neslaganje i oko uzroka i oko rješenja krize. Situaciju je vjerojatno najbolje oslikao talijanski ministar financija Pier Carlo Padoan, koji je u Davosu rekao:

"Problem Europe je sama Europa, naši problemi se rađaju u Bruxellesu a počesto i u Frankfurtu. Moramo u potpunosti okrenuti naše politike, jer ove koje provodimo daju potpuno za pravo stavovima populista. Moramo uzeti u obzir populizam s velikom ozbiljnošću, jer oni koji daju svoje glasove toj opciji, u većini slučajeva su dobri ljudi, zabrinuti za budućnost svoje djece, za budućnost obrazovanja i uopće za sigurnost. (...) Trump i sljedbenici Brexita imaju viziju, Europa na žalost nema nikakve vizije".

Retoriku na koncu mjenja i guverner ECB Mario Draghi. Do neki dan on je zastupao dogmatski stav kako je ulazak u eurozonu nepovratan, sada se i ta priča mijenja. U jednom pismo, kojim odgovara na pitanje talijanskih europskih parlamentaraca, a kojeg je prvi obznanio Reuters , Draghi sada kaže da svaka zemlja može napustiti eurozonu, ali da prije izlaska treba podmiriti dugove s platnim sistemom eurozone Target 2. Što je npr. u slučaju Italije doseglo razinu duga od cirka 300 milijardi eura.

Europi u svakom slučaju slijedi još dublje suočavanje sa samom sobom, jer kako to reče Washington post ,Trump je u pravu kada tvrdi da je Europa u problemima. Ono u što možemo biti sigurni je da su socijalni problemi, na koje se često referira da bi se objasnila pobjeda Trumpa u Americi, mnogo veći u Europi nego što su u SAD, pa je sporost u artikuliranju pobune protiv europskog establishmenta zapravo gotovo iznenađujuća. Ako trenutni establishment ne uspije naći adekvatni odgovor na europske probleme, naslijedit će ih neki novi političari. Uostalom, koliko vidimo, euroskeptična europa, koju liberali optužuju za populizam i nacionalizam, kudikamo bi se lakše složila oko riješenja nagomilanih probema.

 Oni koji se užasavaju Trumpa i njegove političke vizije mogu u osnovi biti mirni. Ako Trump stvarno demaskira interesni establishment i "vrati vlast narodu", utoliko da neće više biti tajnih elitnih i korporacijskih dogovora bez znanja i na štetu naroda, tim bolje, jer bi se takva transparentnost, kao doseg demokracije, malo pomalo reflektirala i na ostali svijet. A ako Trump pokaže simptome iracionalnosti, odnosno ako njegov "populizam" uđe u sfere nekompetentnosti i ekstremizma, koja bi naštetila tom istom narodu, jasno je da će biti blokiran, institucije američke demokracije nisu od jučer.

Ocjene (9)


Komentari (10)


Ne znam zašto se apriori uzima da su zakulisne elite isključivo ZA TTIP?Zašto iste zakulisne ne bi bile PROTIV?ili su zakulisne ako su ZA,a ako nisu onda nisu zakulisne?TTIP je praktički već mrtav,Trump bi želio bolji deal.EUjavnost se i ovako smatra RepopeR 0 0 0


ma daj repoper saberi se, ljudi su počeli biti protiv TTIP tek kad su neki žviždaći otkrili o čemu se tu uopće radi, pregovori si bili tajni, a EU povjerenica je izjavila da nju nije uopće briga što misle građani EU, jer ona njih ne predstavlja Jung-fu 0 0 0


la gubitničkom stranom.Ono što znam iz pregovaranja je da tu dogovor nije moguć jer nema zone/kanala dogovora(ne preklapaju se min/max zahtjevi 1i2 strane),već imamo gap između min/max zahtjeva strana.Nadalje,"otovoreno pregovaranje"što je to.. RepopeR 0 0 0


Wikileaks je bio najavio crowdfunding lovu za TTIP zviždače?To je što znamo.TTIP je koliko mi je poznato uključivao i bolju politiku prema zviždačima. Sex. Je ne znam ni za jednog TTIP zviždača koji je pobro nagradu. RepopeR 0 0 0


Analiza je super ! Ne znam što je to TTIP. Poučite me. EU je u krizi. Ne zna što hoće. Rješenje je i EU kao federaciji novoga tipa. To je pak posebna tema. EU treba viziju odnosno vizionara koji će povesti Europu u ovo XXI. stoljeće. Tek je početak Boljunac 0 0 0