Analiza

Ekonomija starih civilizacija

07.11.2015. 13:15, Slobodna tema: ovo ne smije proći nezapaženo

Prateći medijske istupe raznih "stručnjaka" koji gotovo unisono ističu potrebu da iduća vlast uspori rast javnog duga i kreše deficit provodeći mjere štednje i "bolne rezove", čovjek bi tim likovima najradije preporučio da malo prelistaju - Bibliju. Ne nužno zato da otkriju ili osnaže svoju vjeru u Boga, nego prije svega zato da konačno nauče nekog boga o ekonomiji. Materijala ima mnogo, a ovdje ćemo se zadržati na poznatoj starozavjetnoj pripovijesti o sedam rodnih i sedam gladnih godina. U njoj mladi Hebrej po imenu Josip tumači san egipatskog faraona o sedam debelih i mršavih krava, odnosno o sedam jedrih i šturih klasova. Josip objašnjava kako taj san znači da će u Egiptu nastupiti prvo sedam rodnih godina, a za njima sedam gladnih i sušnih godina, pa sukladno tom tumačenju savjetuje faraona da za vrijeme ovih izobilnih godina prikuplja zalihe žita koje će služiti za preživljavanje kad nastupi onih sedam gladnih godina.

Iz ove pripovijesti možemo izlučiti jednu temeljnu zdravorazumsku mudrost koja nekim čudom nikako ne dopire do sivih stanica gore spomenutih "stručnjaka": štednja ima smisla jedino za vrijeme blagostanja, a za vrijeme krize se troši! I drugo, ima smisla štedjeti samo ona dobra koja imaju neku stvarnu, a ne fiktivnu vrijednost, kao u ovom slučaju žito. Da su egipćani umjesto žita imali štednju u zlatnicima, srebranjcima, devizama, obveznicama i dionicama, ne bi baš daleko dogurali tijekom sedam gladnih godina.

Zadržimo se još malo u Egiptu koji je valjda najpoznatiji po svojim piramidama. A piramide nisu bile samo hrpe kamenja naslaganog u pustinji, spomenici nad grobovima božanskih kraljeva, koji bi onda kroz njih za svu vječnost održavali os svijeta. To je bila mitološka simbolika njihove svrhe. U praktičnome smislu, svaka je piramida bila centar ekonomskog kompleksa poljoprivrednih površina, štala, skladišta, radionica, trgovišta, brodogradilišta i luka. Uz nju se redovito nalazilo obrtničko naselje gdje su živjeli i radili kvalificirani radnici (klesari, tesari, kipari, kovači, pekari, pivovari, itd.); zatim hram sa tehničkim (pisari) i znanstvenim (svećenici) kadrom, te palača gdje je bio smješten dio državne uprave. Svaki je takav kompleks, pak, upravljao cijelim nizom manjih naselja i imanja razasutih duž rijeke Nil.

Drugim riječima, piramidalni kompleksi nisu bili samo nekropole - gradovi mrtvih - nego vrlo živa javna poduzeća, čija je zadaća bila osigurati prosperitet i progres egipatske zemlje. Njihove su izgradnje bile veliki projekti javne infrastrukture na kojima bi deseci tisuća ljudi mogli naći posao, dom, školovanje, te zdravstvenu i socijalnu skrb, kakva bila da bila u to doba. Usto, svaka bi piramida kao zadužbinu dobivala u vlasništvo ogromne trakte zemlje uz Nil, na koje bi se naseljavali ljudi sa zadaćom da ih dovedu u red: iskrče močvare, urede navodnjavanje, parceliraju polja, pokrenu poljoprivrednu proizvodnju i osnuju nova naselja. Bio je to proces interne kolonizacije Egipta, poprilično nalik širenju samostana kroz srednjovjekovnu Europu, ili osvajanu američkog zapada (samo bez genocida). Tijekom četvrte dinastije, kada je gradnja piramida bila najintenzivnija, na stotine takvih naselja i imanja nicali su u nilskoj dolini - u svakom naraštaju! Izgrađene piramide, koje bi tim naseljima potom gospodarile, postajale bi tako neksusi staroegipatske ekonomije. One su upravljale glavninom proizvodnje, redistribucije i razmjene dobara, te pokretale socijalni, demografski, tehnološki i kulturni razvoj.

U drevnoj Mezopotamiji nije bilo piramida, no sličnu funkciju su tamo obnašali veliki hramovi. U ekonomskom pogledu, oni su također bili javna poduzeća koja su zapošljavala velik broj ljudi na projektima poljoprivrede, obrtništva, graditeljstva, te infrastrukture (navodnjavanje polja i regulacija vodotoka). Također su za šire pučanstvo osiguravali programe socijale i obrazovanja. Ujedno su funkcionirali i kao banke, koje su svoj kapital ulagale u dalekosežne istraživačke i trgovačke ekspedicije morem i kopnom. Po nekim indicijama, već je u doba Sumerana postojala razvijena pomorska ruta od Perzijskog zaljeva do Indonezije, preko koje se nabavljao kositar za lijevanje bronce. Ostali su trgovački putovi išli preko kraljevstva Elam u južnom Iranu pa prema centralnoj Aziji, na sjeverozapad do Anatolije i Crnog Mora, te na zapad preko Feničana u Sredozemlje. Ovakve su trgovinske ekspedicije pogodovale stvaranju imućne srednje klase trgovaca i biznismena (sumerski damgar, akadski tamkar) koji su se profilirali kao posrednici i agenti u svim hramskim poslovima.

E sad, hramovi u Mezopotamiji i piramide u Egiptu, kako to s javnim poduzećima obično biva, financirali su se iz poreza i davanja svekolikog pučanstva. I kako to s većinom javnih poduzeća obično biva, stvarali su enormna dugovanja. Izgradnja svake velike piramide prijetila je bankrotom Egipta, a prema onome što nam je ostalo očuvanim iz arhiva mezopotamijskih hramova, razvidno je kako su tamošnje gradove i kraljevstva periodično potresale ozbiljne dužničke krize.

Društveni mehanizmi kojima su oni rješavali takve probleme bili su usko vezani uz instituciju božanskih kraljeva, te uz vladajući kult vrhovnog - obično solarnog - boga, koji u mitovima figurira kao kraljev otac. Vladari tih drevnih civilizacija nisu bili toliko političke koliko religijske figure: vrhovni svećenici čija se ovlast, dužnost, položaj i ceremonijal donekle mogu usporediti s onima koje danas papa obnaša u katoličkoj Crkvi. Sveta im je dužnost bila održavati Pravdu (egipatski maat, sumerski amaragi ili akadski andurarum) sa velikim početnim P: to je bio mitski koncept koji je tada imao vrlo specifično, vrlo konkretno značenje.

Drevni su narodi Pravdu smatrali nečim što je ravno (pravo), a zbog ljudskih zala i grijeha može postati iskrivljeno (krivo). Kralj je jamčio ispravan poredak društva i svijeta, time što je stalno vraćao Pravdu u njen prvobitan, ispravan oblik. Religijska je simbolika toga bila neka od mnogobrojnih inačica mita u kojem vrhovni bog sunca i neba (ili njegov kraljevski sin) pobjeđuje zmiju ili zmaja, krivudavu neman kaosa, zla i smrti.

Kako su imali vrlo konkretan koncept toga što Pravda jest i kako izgleda, tako su drevne civilizacije imale i vrlo specifično shvaćanje dugova. Dovoljno se prisjetiti da je i dan-danas, u onim religijskim tradicijama koje vuku podrijetlo iz tih vremena i krajeva, dug sinonim za grijeh. Herodot primjerice piše kako je u Perziji i Mezopotamiji njegova doba dugovanje smatrano jednim od najvećih zala koje čovjeka može zadesiti, direktna posljedica kaosa koji neprestance nagriza kreaciju.

Dakle, u ekonomskom je pogledu sveta dužnost kralja bila da vraća pravedan društveni poredak, boreći se protiv sila koje dugovima iskrivljuju ispravnu ekonomsku praksu. Ako bi zemlja ušla u ekonomsku krizu u kojoj je ukupni dug društva prijetio gušenjem svih gospodarskih aktivnosti, kralj bi proglasio poseban praznik - jubilej - kojim bi bila izbrisana dugovanja. Ljudima koji bi zbog dugova ostajali bez osnovnih sredstava za život vraćala se natrag zemlja i imovina, robovi i zarobljenici bili su oslobađani, a cijelokupnoj ekonomiji omogućen je novi, svjež početak.

Takvi su se jubileji proglašavali svakih nešto desetljeća, u vremenskim rasponima otprilike sličnim ovima u kojim suvremeno društvo tresu veće ekonomske krize. U Mezopotamiji su bili zvani nig-šiša na sumerskom, odnosno nišarum na akadskom i bili su vezani uz tridesetogodišnji astronomski ciklus rotacije Saturna. U Egiptu su se zvali heb-sed i slavili su se na tridesetu godinu kraljeve vladavine. Po potrebi, mogli su se izvanredno proglasiti i u drugim prilikama.

Koja je dakle pouka ove biblijsko-povijesne litanije? Ta da su rane ljudske civilizacije u svojim religijsko-mitskom svjetonazorima očito posjedovale neku mudrost koja nadvisuje pamet dobrog dijela današnje ekonomske znanosti. Oni su naime jasno shvaćali da imaginarna vrijednost dugovanja nije važnija od stvarne vrijednosti koju nude civilizacijska dostignuća poput infrastrukture, socijale, solidarnosti, zdravstva i obrazovanja. I ako dođe do krize u kojoj nagomilana masa dugovanja prijeti to uništiti, onda dugovi moraju nestati da bi se civilizacija mogla nastaviti. A to je, kako nažalost vidimo, upravo suprotno od svega što zastupa glavnina suvremene ekonomske i političke misli, koja je više nego voljna žrtvovati ljude i zemlje na oltarima balansiranog proračuna, radije nego braniti njihovo pravo na dostojan i civiliziran život.

Ocjene (4)


Respektira (3): Laci, 5none5, VeNLO


Ne slaže se (1): VeNLO


Komentari (37)


svakako ću pogledati,, hvala na uputi 5none5 0 0 0


Nadam se da nitko neće zamjeriti ovaj moj, definitivno zadnji! Osvrt na temu piramida. Pogledao sam Damire preporučeni dokumentarac, ali samo 20 min. jer mi je dosadio pa sam se vratio omiljenom Poirotu. 5none5 0 0 0


. Doc. počinje pričom o kineskim piramidama za koje kažu da se ne zna što je u njima jer nisu otvarane (što je bila i moja tvrdnja) ipak u daljnjem tekstu tvrde da sad znaju „jer su otvorili grobnicu cara Qina“ svi smo čuli za grobnicu cara Qina 5none5 0 0 0


ali nitko nikad nije čuo da se nalazi ispod piramide, a to nam govori (tko želi slušati) i ovaj doc.,, iznad grobnice nalazi se običan humak kakvih ima svugdje u svijetu pa i u RH, i svugdje su uvijek bile samo grobnice. 5none5 0 0 0


NatGeografik je uvijek bio pobornik službene povijesti i nikad se nisu libili montirati priču u svoju korist, pogodnu za ljude koji su već stvorili svoje mišljenje pa ne analiziraju što čuju i vide. 5none5 0 0 0