Analiza

Prolog

Ovaj članak je pisan u prvom licu. Jednine, naravno, nisam još "mi". Drugačije i ne može biti jer je tema članka konfuzna, privatno-politički konfuzna, odnosno tema članka je poprilično nastran odnos između aktualnog potpredsjednika Vlade, čelnika MOSTa nezavisnih lista, liječnika – psihijatra, supruga i oca Bože Petrova i mene... supruga i oca mene. Odnos nije nastran zbog onoga što su nastrani među vama upravo pomislili. Ne. Mada... ma nema šanse!

Nastran je iz jednostavnog razloga – iako se nikad nismo uživo vidjeli ja ga, evo priznajem, redovito pratim (gledam), a on mene, po vlastitom priznanju, čita, odnosno čita članke nastale na temelju moga praćenja (gledanja) njega. Prekomplicirano? Dakle, naš odnos je nastran jer je mene, kroz moje članke, lako doživjeti kao opsesivno-kompulzivnog stalkera opsjednutog Božom Petrovom, a njega, koji čita te članke o sebi, također kao opsesivno-kompulzivno opsjednutog samim sobom. Uf... Ukratko, nastran je to odnos... iako on za vlastitu nastranost ima formalno opravdanje – psihijatar je i sve ga ovo samo "znanstveno zanima". A ja sam... eh, suprug i otac.

Pokušat ću se nekako iščupati iz ovoga, dakle... naš odnos, kakav jest da jest, je nastao na ponajboljem hrvatskom političkom web portal projektu, Barometru Večernjeg lista. Naime, prije točno godinu dana je Božo Petrov, tada "samo" ambiciozni gradonačelnik Metkovića, objavio članak "Hoće li se neki maestralni vođa pobrinuti za sve nas?" (usput, vrlo lijepo napisan) koji je upalio moj "protupopulistički alarm" zbog dva dijela teksta:
• "Netko će reći da je rezultat jedino mjerilo uspjeha. Zar time makijavelistički ne priznajemo da ne biramo sredstva ni suradnike za ostvarenje cilja? Što možemo očekivati u konačnici od takvih ljudi?" (Kritizira Machiavellija, a ponaša se kao njegov učenik koji je, usput, nadmašio učitelja. Inače, česta je ta "pila naopako", odnosno ta situacija u kojoj kritiziraš onog kojeg cijeniš... Kako mislite Božo i ja? To je ispod pojasa...)
• "Čovjek je sretan onoliko koliko si to dopusti." (Sreća je navedena u kontekstu pravog odabira na parlamentarnim izborima.)

Za odgovor sam napisao (jedan od najboljih svojih članaka... tu su negdje gornje granice mog spisateljskog "talenta") satiričko-političku analizu "Treća stranputica – MOST Bože Petrova" koja, u skladu s tadašnjim političko-medijskim mainstreamom na Barometru prolazi katastrofalno, ali na "desnim portalima" izvanredno. Usput, danas bi vjerojatno bilo obratno, jer koliko znam, a znam, neki uvaženi "desni portali" (točnije samo još oni), zbog razloga koji nisu tema ovog članka, stoje iza MOSTa nezavisnih lista.

Priča

U tom trenutku Božo Petrov je nedvojbeno bio "rising star" hrvatske politike. Mlad, lijep, obrazovan liječnik (za percepciju hrvatske javnosti ovo zanimanje je izuzetno bitno pa ću ponoviti), dakle liječnik (pretpostavljenog) konzervativnog svjetonazora – ukratko za Hrvate, a Hrvatice posebno, dobitna kombinacija. Nikome tada, u sveopćoj idolopoklonskoj zaslijepljenosti, nije zasmetala izjava kako očekuje izjednačenost HDZ-a i SDP-a na predstojećim izborima kako bi mogao doći u poziciju "jezičca na vagi" (kontrolora). Da. Iako Božo Petrov nije ništa lagao, odnosno nakon što se ostvarilo ono čemu se tada nadao on je radio upravo ono što je tada najavljivao (epizoda "javni bilježnik" je došla kasnije), nitko u tim riječima nije prepoznao ucjenu. Nitko osim... ali tko sam ja? Suprug i otac, naravno.

Božo Petrov tada nije znao (zna li danas?) ono što ja jesam.

Prvo i manje bitno, Niccolò Machiavelli je bio izuzetno inteligentan čovjek, toliko inteligentan da i danas, pola tisućljeća nakon što je napisao svoje kapitalno djelo "Il Principe", možemo puno učiti od njega. Makijavelizam danas neopravdano ima negativnu konotaciju zbog čitanja van konteksta, odnosno zbog vađenja iz konteksta. Ipak, u daljnjem tekstu ću pojam makijavelizam koristiti u općeprihvaćenoj konotaciji.

Drugo i puno bitnije, Božo Petrov je u svoju strategiju ostvarivanja cilja "jezičca na vagi" ugradio ono najgore od Machiavellija, baš onaj najnegativniji makijavelizam iako se u navedenom članku filozofski pita, ponovit ću: "Netko će reći da je rezultat jedino mjerilo uspjeha. Zar time makijavelistički ne priznajemo da ne biramo sredstva ni suradnike za ostvarenje cilja? Što možemo očekivati u konačnici od takvih ljudi?"

A koja je to sredstva odabrao Božo Petrov za ostvarivanje cilja:
• Besramni populizam koji ga je toliko obuzeo da je, ničim izazvan, nekoaliranje predizborno ovjerio kod javnog bilježnika
• Taj javnobilježnički dokument se postizborno pokazao jakim poput Ustava RH jer je samo zbog njega(!), odnosno zbog potrebe moralnog držanja do vlastite riječi (ili, točnije, zbog ostavljanja takvog dojma u javnosti), cijelu priču usmjeravao prema suludoj velikoj koaliciji, tripartitnoj Vladi ako hoćete, i cijelu državu kao žvaku razvlačio par mjeseci pa, u konačnici, pokušao svima nama isprati mozak tvrdnjom da s HDZom surađuje, a ne koalira. Ne samo pokušao isprati mozak, nego i uspio jer danas, sramotno je to dragi čitatelju, i Zoran Milanović i Andrej Plenković kao dresirani oportuno govore o potencijalnoj postizbornoj "suradnji" s MOSTom.
• Skrivanje svjetonazora za ostvarivanje cilja je, za mene, ipak odluka s kojom je dotakao makijavelističko dno

A tek suradnici koje je odabrao za ostvarivanje cilja... Petrina. Je li dosta nabrajanja? I previše: "Što možemo očekivati u konačnici od takvih ljudi?"

Vratit ću se na konstataciju da Božo Petrov tada nije znao ono što ja jesam. Nije znao da ako mu je cilj doista reformirati Hrvatsku onda mora pažljivo birati sredstva. I suradnike. Nema prečaca, nema "samo neka mi uletimo u priču pa ćemo onda rješavati probleme, onda ćemo čistiti 'otpatke', onda ćemo pokrenuti Hrvatsku", nema u životu takvih priča.

Zbog takve priče Božo Petrov danas postaje politički "otpadak", foteljaš, ucjenjivač. I on je toga svjestan neovisno o pokušaju širenja optimizma i o činjenici da će vjerojatno i osvojiti dovoljno mandata za "kontrolu" (opet) HDZa. Ali ga više neće "kontolirati", bar ne na način kako je to radio u, još uvijek aktualnoj, Vladi.

Jer je pametan čovjek. Vidi i čuje što mu poručuju ljudi na ulici, vidi da vjerodostojan treći put danas predstavlja Ivan Sinčić koji mu, objektivno, nije ni do koljena, vidi što mu danas rade mainstream mediji, vidi svoju najružniju fotografiju kako ga u visokoj rezoluciji tjednima gleda iznad svakog MOST-Petrov članka u Jutarnjem listu... U napokon-RTL-razgovoru s Mirjanom Hrgom ne uspijeva to skriti i izaziva sažaljenje javnosti – najgora moguća situacija za političara.

Epilog

Eh... svi vi koji pratite moje članke pretpostavljate da sad, kad su na koljenima(?), likujem kao "najveći MOSTov (opsesivno-kompulzivni) kritičar". Ne. Ovo je po mom mišljenju tek pola puta u sazrijevanju političara Bože Petrova (usput, iz MOSTa me zanima još jedna mlada osoba, odnosno u njemu vidim politički potencijal – Nikola Grmoja... kako tko sam to ja?... pa suprug i otac). Za Petrova bi bilo dobro da doživi politički poraz, udarac u (Živi) zid koji će ga natjerati da stane na loptu, sabere misli i napokon krene ispočetka – ali na pravi način, s pravim sredstvima i suradnicima – da napokon iskoristi vlastiti objektivni politički potencijal. Hrabrost i smirenost koju je pokazao u sukobu s Tomislavom Karamarkom, "afera" (glupi li su naši mediji) s čestim putovanjima obitelji u Metković i, ponajviše, chat koji smo jučer imali, a u kojem je pokazao duh, vic i inteligenciju prema "najvećem kritičaru" (nisam još upoznao lošu osobu s takvim osobinama pa...) mi daju vjeru u ispravnost slijedećeg zaključka:

Dakle. Iako sam svjestan da me čitatelji percipiraju kao "HDZovog malog", iako je ovo objavljeno predizborno (i ovako izgleda kao dociranje, postizborno bi bilo još i bahaćenje), a kako nitko ne može biti siguran u rezultate predstojećih neizvjesnih izbora, mnogi će ovo shvatiti kao spašavanje budućeg HDZovog koalicijskog partnera, iako sam uvjeren u vlastitu prognozu tih rezultata pa tim slijedom – iako imam previše godina da bih se vezao uz "gubitnike", siguran sam da je dobar mali (stariji sam deset godina, eto odakle mi pravo...) Božo. "Upao je u loše društvo", a kad (ako) se izvuče, kad (ako) prestane skrivati svjetonazor, kad (ako) počne raditi na boljem pozicioniranju sebe, a ne zadovoljavati se samo s ucjenjivačkom pozicijom, kad (ako) se priključi prirodnoj političkoj opciji ako već ne uspijeva stvoriti relevantnu supstituciju, odnosno kad (ako) se konačno pronađe – isplati mu se pružiti drugu šansu. Jer može "mali" daleko...

Interakcija

 
UČINIO -> 271 9 - 534
PRIMIO <- 601 100 106 1,680

Dostignuća

Vingd 542.00
Bodovi 119.1
Analize 110 542.00
Ankete 20

Ocjene (8)


Respektira (7): viewer, 5none5, RepopeR, Alumnus, siouxica, Spektator, Zenga2


Slaže se (1): Laci


Komentari (17)


Freud govori, u kontekstu ljubomore na muski spolni organ od strane zena o "Penisneid - sindromu". Tko zna, mozda "ima neka tajna veza" , izmedju BT-a i BP-a ? Whatever, stivo se cita u jednom dahu. Bravo BT :). viewer 1 0 0


@ib Ne vjerujem da je netko napisao nešto žešće o dvojcu koji navodiš, tako da je tvoj komentar, parafrazirat ću legendarnog Gipsa, mlaka juhica : "Potrajat će eliminacija svih Tepeš-like i Ćorić-like virusa, odnosno svih onih koji već kmeče..." BorisTraljic 0 0 0


@ib Posebno zahvaljujem na dodatnom poticanju mog ionako uznapredovalog egotizma konstatacijom kako moj "mali pamfletic treba pomoci da MOST niti slucajno ne odabere drugu opciju bez HDZ" BorisTraljic 0 0 0


Pa ako su egoizam, nastranost i nebuloznost svjetonazor, onda mi je jasno zašto tako pišeš (pišaš) o MOST-u. Laci 0 0 0


@Laci Odgovorio bih ti nešto, ali nekad jednostavno ostanem bez teksta... Blokada, oprosti. BorisTraljic 0 0 0