Analiza

Devalvirati valutu može samo monetarno suverena država

04.02.2017. 09:45, Koliko su korisne preporuke s Pantovčaka? Treba li mijenjati tečajnu politiku?

Sukob između politika koje zagovaraju takozvanu financijsku stabilnost, po kojoj kuna mora biti strogo vezana za euro, i drugih, koji traže realnu tržišnu vrijednost kune, je u osnovi sukob između uvoznika i izvoznika. Pri tome, monetarna politika koja je na snazi od nastanka kune, kroz metodu "uvoza stabilnosti cijena", s jedne strane uporno pogoduje uvozničkom lobiju, s druge šteti hrvatskom izvozu, a s treće stvara eurizaciju hrvatskih dugova i štednje.

 2017. je godina unutar koje se moraju donijeti nove odluke, jer se unutar ove godine mora desiti ratifikacija ključnog europskog ugovora fiscal compact. Konkretno to znači ili će se uspjeti u Europi donijeti novi instrumenti, koji su različiti od fiscal compact, tako da se investicije odvoje od ugovora stabilnosti, ili će se eurozona urušiti sama u sebi. Fiscal compact je prociklički instrument, ako stvari idu loše (a mnogima u EU idu) fiscal compact će ih pogoršati, i obrnuto, tamo gdje sve klizi dobro, fiscal compact će još podmazati. Nastavak politika koje ograničavaju deficit proračuna i koje teže kroz štednju smanjiti javni dug na 60% BDP-a, u uvjetima gdje pola Europe riskira siromaštvo, takozvani pakt stabilnosti pretvorile bi u politički neodrživ pakt gluposti. 

Arhitektura eura predviđa spread, a to je za jedinstvenu valutu prava patologija. Kompletna eurozona je područje ukalkuliranih rizika, stoga i spekulacija. Ne postoji u SAD, Japanu ili Kini spread. Euro se zapravo već rastočio unutar financijskih tržišta jer banke reguliraju Euribor plus spread, pa unutar financijskih transakcija bogatije države imaju daleko bolje uvjete od siromašnijih. Stručnjaci tvrde da unutar financijske ekonomije već postoje euro-lire, euro-marke ili euro-pezete, gdje su stari devizni tečajevi ništa drugo nego današnje razlike između rizika koji postoje između članica eurozone. Europa sa zajedničkom valutom je zapravo financijski podijeljena, unutar Europe nema solidarne raspodjele rizika, tu nema ni u od Unije, već postoje samo metode gdje jači tlači slabijega i određuje mu sudbinu, a to je politički totalno neodrživo.

Quantitative easing je samo posljednji instrument europske monetarne politike bez solidarne raspodjele rizika. Malo tko je primijetio da državne obveznice ne kupuje Europska Centralna Banka, već ih kupuju nacionalne Centralne Banke. Na primjer, 200 i kusur milijardi talijanskih državnih obveznica otkupila je zapravo talijanska Centralna banka. Međutim, recentna izjava guvernera ECB tumači da bi, u slučaju izlaska Italie iz eurozone, Italija morala vratiti ta sredstva. U Italiji, u međuvremenu, nakon što je iscurio u javnost 'tajni' dokument kojeg je jedna talijanska banka (Mediobanca) poslala svojim top klijentima, a koji analizira izlazak iz eurozone i po kome je ovo zadnja godina u kojoj bi izlaskom iz eura Italija mogla profitirati, na svim nacionalnim televizijama razbijena je dogma pa se uvelike raspravlja o izlasku Italije iz eurozone. Pojedini ozbiljni stručnjaci su dobili riječ, pa tumače da quantitative easing nije bio pokušaj pomaganja perifernim članicama eurozone u krizi, ili pokušaj spašavanja eura, već je u suštini to bio jedan kreditni derivat, po kome je talijanska centralna banka prodala svoja osiguranja Europskoj Centralnoj Banci, kladeći se protiv izlaska Italije iz Eura. To je recentnom izjavom, po kojoj se iz eura može izaći, a ulazak u eurozonu više nije nepovratan, Mario Draghi zapravo i potvrdio. Prije nekoliko dana, ured za odnose s javnošću Bankitalie (Centralna Banka) napisao je jedan znakovit twit, ispada da bi se talijanska Centralna banka mogla posipati i pepelom, evo prijevoda:

"Europa je bila rješenje za dugi niz godina, danas je to manje."

Dotakao sam se Italije jer je vrlo jednostavno povući paralelu između Italije i Hrvatske. I hrvatska Centralna Banka je svojom monetarnom strategijom uvoza stabilnosti cijena i eurizacije hrvatskih dugova i štednje, u svakom pogledu izvršila okladu da će eurozona preživjeti. Za staff naše Centralne Banke ne postoji drugi putevi osim ulaska u eurozonu, nema plana B. Ali danas ne postoje ozbiljne države koje ne uzimaju u obzir različite scenarije, stoga su one preporuke Vijeća za gospodarska pitanja Predsjednice republike, koje se odnose na monetarne strategije, više nego bitne i moraju pokrenuti ozbiljnu raspravu unutar monetarno-ekonomske struke. 

Problem koji se uočava je da se kod monetarnih strategija, tipa devalvacije kune, ne može sjediti na dvije stolice, tj. nema polovičnih rješenja. Devalvacija kune može biti samo monetarno suverena odluka, ali monetarnog suvereniteta nema sve dok unutar hrvatskog bankovnog sustava postoji valutna klauzula. Valutna klauzula je stoga hrvatski kompleks broj jedan. Pa ipak, ukidanje valutne klauzule, odnosno konverzija svih bankarskih euro-kredita u kune, nije nikakvo strašilo, kako bi to neki htjeli prikazati. Radi se samo o tome da bi HNB morala preuzeti stručnu odgovornost i platiti taj postupak koliko koštao da koštao njenih deviznih garancija, a politika mora preuzeti odgovornost za svoju ekonomiju i zaštiti svoje suvereno pravo na razvoj, ma kako na to reagirale europske institucije.

Olakotna okolnost za Hrvatsku je što 2017. nije godina ili ili, već to može biti godina razbijanja dogmi eura i ozbiljne rasprave o planu B za hrvatsku ekonomiju. Taj plan mora biti spreman u svojoj cjelovitosti, ukoliko se pokaže kako su se nade eurofila istopile, jer EU ne uspijeva prijeći tih zadnjih nekoliko milja ka istinskoj Uniji. U svakom slučaju, monetarno suverena zemlja je u daleko boljem i sigurnijem položaju kod bilo kakve povijesne odluke o svojoj budućnosti.

Ocjene (7)


Respektira (6): viewer, Alumnus, 5none5, Zagorec, VeNLO, Laci


Ne slaže se (1): RepopeR


Komentari (23)


da se uvijek prigovara.Raznoraznih financijskih,valutinih,kreditinih,..kriza,manija,panika i slomova zadnjih400ili40godina je toliko da im se broja ne može jednostavno ustanoviti.Razborit um zna da nema takve asocijacije koja će takvo što zaštiti.Pa RepopeR 0 0 0


to i jeste razlog da se stalno sustav zaštite,stabilnosti,(između ostalog i spomenuti fiscal compact)..unaprijeđuje i prilagođava.Ne može se na prvi mig krize,mjehura,panike,sloma,.. odmah sve dovoditi u pitanje.Upravo suprotno sad treba biti skupa. RepopeR 0 0 0


Laci, vrijeme nakon II. svj. rata je bilo specifično. Ratovi su se vodili na marginama interesa velikih. Nisu ratovi isklučeni za sva vremena. I I- svj. rat je otpočeo kao incident. Pa se razbuktao u veliki rat. Suverene države u Europi, nisu Boljunac 0 0 0


isto kao ujedinjana Europa sa svojom jedinstveno obrambenom snagom. Tko bi jamčio da Rusija ne će "upasti" u baltičke države. Ili da Srbija ne će "prisajediniti" Republiku Srpsku ? Ako, bi se to zbilo, tko bi se tome suprotstavio ? I koji bi Boljunac 0 0 0


bio sljedeći korak onih koji bi "oslobađali" svoje zemlje ? Povijest čovječanstva je obilježena ratovima. U prvom redu. Ono između ratova bile su pripreme za budući rat. Zar netko misli da je povijest promijenila svoj hod koji ima snagu zakona Boljunac 0 0 0