Analiza

Bezimeni konj - O novoj inicijativi građanske inicijative U IME OBITELJI

28.08.2014. 13:10, Slobodna tema/anketa: Trebaju li građani odlučivati o monetizaciji autocesta?

Nakon semantičke akcije građanske inicijative U IME OBITELJI koja je prošla zahvaljujući nevjerojatnoj, prirodnoj i protunaravnoj polarizaciji uključenih strana te je rezultirala ustavnom definicijom braka kao životne zajednice žene i muškarca i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola slijedi nova, možda pravopisna. Uspješnost prve, koja se mjeri rezultatom referenduma, ipak, kad se sve pošteno zbroji i oduzme, čak i iz perspektive inicijative, zaista je neuspješnost. Naime, ako je cilj inicijative bio trošiti tolika sredstva i u Ustav RH ubacivati prividno analitičke iskaze poput „Brak je životna zajednica žene i muškarca“ koji su u stvari notorne konvencije, za razliku od stvarnih kao primjerice „Neženja je neoženjen muškarac“, ili „Usidjelica je neudana žena“, onda u redu. Ne bih ovdje spominjao prvu veliku akciju spomenute inicijative da ista nije pokrenula novu pod nazivom: „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom te birajmo sposobne, a ne podobne“ koja je na prvi pogled nevezana uz prvu no kad malo bolje pogledamo ima puno sličnosti. Tri su ključne točke ove akcije: (1) preferirano glasovanje, (2) ukidanje predizbornih koalicija i (3) smanjenje praga ulaska u Sabor RH s 5% na 3%.

(1) U ime obitelji pojedinac je ispred skupine! Što se tiče prve teme, uz sve teorijske i praktične probleme, javljaju se i trivijalni. Naime, inicijativa tvrdi: bolje je izabirati određen broj ljudi sa stranačke liste, nego samo stranačku listu. Tako će se neposrednije utjecati na to tko će postati zastupnikom i samim time proces će biti pravedniji. Iako uvećanje neposrednosti načelno pridonosi pravednosti demokratskog procesa, ipak ono treba biti praćeno i informiranošću. Drugim riječima, birač treba biti puno informiraniji o stvarima u pitanju i puno motiviraniji za sudjelovanje. No, većina birača, pretpostavljam, zaista zna puno manje relevantnih informacija o kandidatima, nego o strankama. Privid se stvara time što su bombardirani medijskim istupima kandidata, ali u njima se rijetko raspravlja o „nefriziranihm“ životopisima istih, o njihovoj imovini, o njihovoj stručnosti, iskustvu i na koncu o dvojbenim potezima iz njihove osobne povijesti.  Nasuprot tom prividu izgleda mi da je stvarnost takva da prosječni birač zna više pouzdanih informacija o strankama, nego o njihovim članovima. Na koncu, ovaj zahtjev čini se nedosljednim, jer ta inicijativa, koja već samim svojim nazivom „U ime obitelji“ pokazuje natprosječno nagnuće kolektivizmu koji je svojstvo kako totalitarnih, tako i populističkih pokreta, ovim zahtjevom ističe individualizam. Ukratko: U ime obitelji: pojedinac prije stranke, čovjek prije skupine! 

(2) Nema seksa prije braka! Ukidanje predizbornih koalicija mi je dvojbeno iz nekoliko razloga. Kao prvo, pitam se je li takav zahtjev uopće ustavan i zakonit? Naime, fizičke osobe mogu se povezivati kako, kad i koliko god dugo žele (kao i poslovni odnosi, poznanstva, prijateljstva, brakovi i gay brakovi koji se sklapaju i rasklapaju).  Zašto tako ne bi smjele i pravne osobe (kao i obitelji, gay brakovi, tvrtke, kompanije, udruge, stranke, pa na koncu i inicijative)? Drugo, predizborne koalicije služe, između ostalog i tome da se uži stranački interesi podlože širim nacionalnim interesima. Ovime bi se to onemogućilo. Zar se to želi? Treće, zašto se ne inzistira na strožem zakonskom uređenju sporazuma predizbornih koalicija pri čemu bi kršenje takvih sporazuma imalo ozbiljne učinke? Sljedeće, to bi možda dovelo do još većeg rasula u koaliranju koje bi tad postalo neformalnije, bez ikakvih javnih sporazuma i samim time bi ga se bez ikakvih posljedica moglo kršiti nakon izbora. Posljednje, ovaj zahtjev, nema predizbornog koaliranja, nalikuje mi na političku inačicu zahtjeva nema seksa prije braka, dakle, na nešto što većina onih koji to deklariraju ne prakticira.

(3) Koji je prag ulaska? Posljednji relevantan zahtjev inicijative je onaj za smanjenjem praga ulaska s 5% na 3%. Nigdje nije pojašnjeno zašto baš 3%, a ne primjerice 4.5%, ili 2.8%. Ovako to djeluje kao slobodna procjena i jeftino politikantstvo kojim bi inicijativa samoj sebi omogućila ulazak u Sabor RH, štoviše, kao odluka iza koje ne stoji nikakvo politološko, statističko i na koncu matematičko opravdanje. Izborni pragovi variraju. Primjerice izborni prag od 10% drži se visokim, dok se prag od 2% drži niskim. Njemačka ima prag od 5%. Načelno, visok izborni prag stabilizira izbornu scenu, onemogućuje nepregledno mnoštvo stranaka (uz uvjet da je zakon o strankama ozbiljan, napose o financiranju) i manjinske ekstremiste da sudjeluju u središnjoj vlasti. Nizak izborni prag destabilizira scenu, proizvodi mnoštvo stranaka koje prelaze prag, načelno usporava demokratske procese, iako donosi političku raznolikost, tj. proporcionalnije pokazuje volju birača. Ako inicijativa želi uvećati demokratičnost izbora, zašto se odlučila za 3%, a ne primjerice za 2% ili za 1,5%? Zar tako nizak prag ne bi još više uvećao pravednost? Praktično govoreći, što je cenzus niži, to više stranaka može imati svoje zastupnike. Što je više zastupnika to je manja vjerojatnost brzog oblikovanja djelotvorne i stabilne parlamentarne većine tim više ako se zabrani predizborno koaliranje. Takve slabe i nestabilne većine često bi se mogle raspadati u saboru i došlo bi se do neugodnog izbora: ili ići u nove izbore što je prekomjerni trošak, ili postići kompromis što je isto ono što se i sada čini unutar stranaka i među njima. Dakle, stanje bi bilo praktički isto ili lošije. Ovaj zahtjev za snižavanjem kriterija jest poput svakog drugog te vrste. Više nije tako da su mjerila, primjerice, ljepote uzvišena. Više nije tako da su uzvišena mjerila, primjerice ljepote, skoro na pragu suludog elitizma, već su niska i svima dostupna. Odjednom, svi i sve je lijepo. A neugodna posljedica je ta da tad više ništa i nitko nije lijep, niti skupine, a niti pojedinci (primjerice Joža, Jalžabet, Ante, Štefanija, Franjo, Krešimira, ili Željko).

Umjesto zaključka osvrnuo bih se na sam naziv inicijative koji glasi: „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom te birajmo sposobne, a ne podobne“. Drugi dio naziva vrhunaravni je populizam. Uz to, pretpostavlja postojanje morbidne većine, koju je V. Pusić svojevremeno nazvala „tihom većinom“ koju ona zastupa. Ta čudnovata većina ovdje se sastoji od pametnih, predanih, odgovornih, spremnih i hrabrih građana koji bi se zdušno upustili u politiku samo da nije ovakva kakva jest. Ako bolje pogledamo oko sebe na ulici, trgu, u tvrtki na radnom mjestu (tvrtki koja primjerice trguje kontracepcijskim sredstvima), u muzeju, kazalištu, susjedstvu, ili svom vlastitom domu, zasigurno ćemo vidjeti pripadnike te tihe većine prirodno dobrih, prelijepih i sposobnih Hrvata kojima je očito mjesto u Saboru RH, a koji tamo ne mogu dospjeti samo jer zle, ružne i nesposobne elite to ne dopuštaju. Prvi dio naziva također mi je dvojben jer već i ovako biramo zastupnike imenom i prezimenom. Koliko je meni poznato pri glasovanju se moram identificirati osobnom iskaznicom, tj. imenom i prezimenom i vjerojatno nekim brojem. Ne biram ih kao bezimen čovjek. Ako se pak želi reći da biramo zastupnike koji imaju ime i prezime, onda je i to čudno, jer i oni koje biramo moraju imati ime i prezime. Nemoguće je izabrati bezimenog zastupnika. Dakle, čini se da bi trebalo pisati „birajmo zastupnike s imenom i prezimenom“, ali tako zvuči nejasno. Semantički smisleno je pravopisno nepravilno, a pravopisno pravilno je semantički besmisleno. Sve u svemu, inicijativa očito novog konja za trku ima, ali kao i u prvoj akciji i ovdje mi se čini da je to iako beskompromisan, ipak ružan i bezimen konj. U skladu s tim, poslušajmo popularnu skladbu A horse with no name grupe America iz 1972. godine.

Ocjene (7)


Respektira (4): cfonkic, MlinoviZGB, NEKOVARAZDIN, visitor


Slaže se (3): cfonkic, Laci, NEKOVARAZDIN


Komentari (8)


Aki promjene treba donijeti Sabor pa makar pod pritiskom demonstranata na Markovom trgu, a ne ovakvim markićevskim 'produciranjima' ! Za neprestane referendume NISAM, ali za promjene JESAM ! Ali kako ih postići kada su za saborske zastupnike Laci 0 1 0


građani - ZADNJA RUPA NA SVIRALI ?! Laci 0 1 0


Laci, građani ove države nikad nisu shvatili da su SUVEREN, pa zato i jesu "zadnja rupa na svirali". Žalosno, ali istinito. Kristijan_Krkac 0 0 0


Žalosno Kristijane ali i čudno ?! Kako su to shvatali da su jedino oni suvereni branitelji dok su išli na bojišnice, a sadanja vlast bila u "minhenskoj bojni", a sada ne znaju d aje ovo njihova zemlja ? Je ki vlast provela masovnu lobotomiju ? Laci 0 1 0


Slažem se Laci. Lobotomija. Kristijan_Krkac 0 0 0