Analiza

Arhaični Šešelj u novonastalom "hladnom ratu" Istoka i Zapada

17.11.2014. 00:31, Anketa: Može li Šešelj destabilizirati Srbiju i ima li politike u njegovu puštanju?

Veći dio srpske javnosti dovoljno je zaokupljen egzistencijalnom problematikom i svakodnevnim prakticiranjem vještina preživljavanja da u kolektivnoj svijesti naroda imaginarij velikosprske Arkadije u sve većoj mjeri ustupa svoje mjesto političkom odabiru i onim više "zemaljskim" solucijama koje karakteriziraju politički pragmatizam lišen okvira arhaične i poražene ideologije, te želja za instantnim ekonomskim oporavkom zemlje. U tom smislu, pretjerano je za očekivati jake lomove i klizanje podrške većeg dijela javnosti sa umjerenih nacionalističkih lidera Nikolića i Vučića ka radikalnom Šešelju čiji diskurs u okolnostima 2014. godine nema mobilizatorskih potencijala kao u ozračju "preporoditeljskih" općih demokratskih promjena 1990./1991. i euforičnog oslobođenja nacije pred slomom socijalističkog jednopartijskog sustava i nametnutog političkog jednoumlja. Fenomen Šešelj ispuhana je priča i u svojoj najnovijoj mitingaškoj izvedbi iz studenog 2014. tek nostalgično slavljenje jedne povijesne epizode koja je na samom izdisaju kao i njen glavni idejni začetnik i protagonist. 

No, trend jačanja političkih opcija krajnjeg desnog profila diljem Europe, čega je izražen primjer susjedna Mađarska sa usponom kontraverznog Jobbika, naslućuje mogućnost da i Šešeljeva bura u čaši vode, iako izgrađena na temeljima pseudofilozofskih bulažnjenja i mitomanske shizofreničke interpretacije stvarnosti, uklapanjem u širi geopolitički kontekst zahlađenja odnosa na relaciji između Moskve i Zapada zadobije i dublje političko značenje od prokazivanja podmuklih muda Džefrija Najsa. Samim time, i svoje mjesto na političkoj sceni, pa i trajnost. Marginalni politički fenomen "neošešeljizma" dobio bi pripadajuću mu političku tržišnu vrijednost kao iskoristiva roba u izvršenju pritisaka na vlasti Srbije i destabilizaciji političke situacije u njenom susjedstvu. Posebice se taj kapital koji sobom tegli fenomen Šešelja iz 1990ih i haškog otporaštva 2000ih odnosi na potencijalno privlačenje pozornosti Rusije, pošto ratni vojvoda predstavlja jedinu relevantnu političku silu otvorenog antieuropskog predznaka u Srbiji koja ima dovoljno jak autoritet da barem nakratko objedini marginalne i raštrkane aktere kranje desnice i ortodoksnog političkog tradicionalizma, i dovoljno proaktivnog militantnog iracionalizma da subverzivno i odlučno zaprijeti svakom pokušaju strateškog dogovora Srbije sa sjevernoameričkim ili zapadno-europskim zemljama.

Retoričko pozivanje na Rusiju uz okretanje leđa EU nije tek puki izraz Šešeljevog romantizma duboko inficiranog mitološkom predodžbom o vjekovnom pravoslavnom bratstvu i jedinstvu dviju povijesnih sljednica bizantske kulture, već ta retorika, nimalo iznenađujuće, može naići na prešutnu podršku službene Moskve. Pritom ta dvosmjerna interakcija, u kojoj bi zahvalnom i ohrabrenom Šešelju pripala uloga lenjinovske "korisne budale" može polučiti i konkretne rezultate u potiskivanju političkog utjecaja proatlantskih političkih snaga nad Balkanom. Naime, prilično evidentno je da su ukupna vanjskopolitička nastojanja putinovske Rusije glede Europe usmjerena ka fragmentaciji euroatlantskih nadnacionlanih institucija. Kalkulacije kojima se Moskva vodi počivaju na jednostavnoj računici po kojoj proporcionalno jačanju međudržavnih i međuetničkih pragmatizama rastu centripetalne sile unutar zasad jedinstvenog iako nagriženog protuputinističkog fronta, a time se otvara i širi manevarski prostor Rusije da si u diplomatskoj i vanjskotrgovinskoj interakciji izbori povoljnije pozicije spram ostalih država, subjekata međunarodne zajednice. Jer elementarna logika upućuje na to da je uvijek lakše pregovarati sa međusobno neusklađenim članicama nekog klimavog saveza nego sa monolitnim blokom zvanim EU ili pak NATO.

Kao u slučaju mađarskog Jobbika, kojemu su putem medija kroz proteklih godinu dana prilično razotkrivene konkretne podzemne veze sa ruskom politikom, ozračje koje bi bilo razvijeno iz Šešeljeva političkog kapitala i baštine velikosrpstva plodno je tlo za ruske pokušaje sabotiranja eurointegracijskih procesa na jugoistočnim granicama EU i NATO pakta. Kako u neintegriranoj Srbiji, tako i u područjima na koje se šešeljevska retorika kapilarno može preliti u hipu - prije svega među radikalnijim nacionalistima u Republici Srpskoj, zatim u Crnoj Gori, te vrlo malim dijelom i u Hrvatskoj.

Imajući u vidu potencijalnu mogućnost uprezanja Šešelja u kola revizionističke putinovske vanjske politike, pa i u slučaju da njegova politička opcija opstane na marginama političkog života, pred hrvatskim vlastima nalazi se velika obveza diplomatske reakcije koja svoje izvorište ima u nekoliko osnova: u obvezi Hrvatske da ispoštuje status članice u NATO paktu i EU, i jasno se izjasni po pitanju Šešeljevih političkih aktivnosti koje vrše izravan napad na status tih organizacija u ovom dijelu Europe; u potrebi Hrvatske da poradi svoje najduže kopnene granice sa BiH i velike hrvatske zajednice u toj zemlji upozori europsku javnost na mogućnost radikalizacije dijela srpskog pučanstva u Republici Srpskoj. Za potrebe Hrvatske i međudržavne stabilnosti u širem dijelu europskog jugoistoka to zasigurno neće učiniti aktualno vodstvo Republike Srbije, koje Šešeljev revival zasada drži pod kontrolom. Čak naprotiv, taj isti Šešelj mu se nudi kao vrlo prigodan indikator za reakcije domaće i svjetske javnosti na pojavu sentimenta i retorike od koje su oni u međuvremenu pragmatično odustali u svom javnopolitičkom djelovanju, a koju bi možda i sami poželjeli eksploatirati u svom balansiranju među istočnim i zapadnim partnerima. Drugim rječima, ako se štogod iz Šešeljeva repertoara pokaže politički korisno a vanjskopolitički nekažnjivo, kao dokazanim nacionalistima bit će im lako željene elemente preuzeti po njegovom silasku sa pozornice, a ako štogod krene po zlu - oni ni luk jeli, ni luk mirisali.

Ocjene (9)


Komentari (7)


pozdrav ekipa.. oko puštanja Šešelja možda ima nešto i u dobroj staroj Ockhamovoj britvi :) - možda zaista u Haagu ne žele da im bolesnik okonča u pritvoru i time udari pečat mučenika, koji je gradio i fanatično priželjkivao kroz čitavo suđenje. TomoZD 1 0 0


ma je, samo što mi je nešto još preživahan za takav vid puštanja..osim toga, mogli su oni požuriti s postupkom i izreći presudu pa ništa poslije toga više ne bi bilo važno..presuda je važnija od nečije "glave" i vrlo dobar lijek protiv "mučeništva" visitor 0 0 0


Meni to više izgleda kao pokušaj zapadnih krugova da se ruska politika izjednači s bolesnim umovima ala šešelj, što ne odgovara stvarnosti,. Rusku politiku cjene i podržavaju mnogi europski političari, zapravo kandidati za buduće europske lidere..... Jung-fu 0 1 0


@JF, teza za super zanimljivu analizu, nadam se da pišeš... siouxica 0 0 0


a ne pišem, ali ne može se sakriti nevjerojatna politička akcijaHaškoga suda, koja pušta vjerojatno najgorega od najgorih na slobodu i to s političkom pravima (?) Šešelj postaje tako sinonim srpskih veza sa Rusijom. Jung-fu 0 0 0